Mrtvozornici, u praskozorju magle

Autorica: Erika Reicher (Ludruga)

Kako je morbidno blaga prijepodnevna rasvjeta nalagala, mnogobrojnim zabranjenim zastorima zastrte katedrale pretvorene su u obećane obraćene rakove-ubojice s 22. sekunde obratnice, škakljivo se šuljajući po uglovima nesvjesne pozornice tvojih i mojih protežiranih, no neukih mitoloških roditelja, odavno pokopanih u ikonografiji akropole, a kroz vitraje u paraplegičnom letu izbačeni kruzeri i Ikarovi kanaderi popadali u škrape, gdje se nismo, poučnim primjerom božanske prevrtljivosti, dali potpuno zavarati i zaustaviti u hodanju unatraške na jednoj peraji i usput na zadnju slamku pijuckali ishlapljelu kapljicu čaja od zmajeva daha, zaostalu od gozbe na dionizijskim misterijima, bez da skrivajući desnu ruku od lijeve opisujemo kavkaskom kredom, jedva da još išta percipirajući, na vratima jedne od Posejdonovih palača plača kružnicu, a još uvijek nesmotreno zaboravljajući na jedinu ontološku piramidu u kojoj smo se mogli onemoćalo skrasiti propuštajući podmukle podmorske pješčane oluje zaboravu, baš kao u rasplakanih meduza.

Čvrsto si stiskao moje mucavo crno plišano perje, kako ti ne bi polako iscurila kroz prste, zbog svoje bezvremenske supstance. Nenastanjena u najneonskijim najlonskim polimorfnim snovima, zbog kojih si mučen žestokom hunjavicom morao uzimati Prozac, Tegretol, a i bogato opremljene barbiturate novozavjetne Inkvizicije realizma, cupkala sam na titrajućoj frekvenciji još uvijek nerazumnih kljovatih muškobanjastih bradatih ptica što su hinile da su u kušnji, a sve samo kako bi se bestidno nesmetano hranile perverznim planktonima iz kitovih ustiju što su smrdila po nikotinu, i to zbog popušenog Pinokijevog dogovora s raspjevanim zrikavcem, a dok sam ja ipak još imala izbora: naočalama pepeljarkama prikrivala sam smušen pogled kojim bi me ti zaslijepio u svojoj mačkastoj zjenici natopljenoj smirnom, tako da onda napokon slobodno skupljaš novčiće za uboge noćne leptire što su konvertirali u šljemovima i lakiranim čizmama opremljene redovnike i licemjerno se nadalje rado ljepili na bezakonitu svjetlosnu blizinu, neznajući dovoljno ni o tebi, a, bez ikakve dvojbe, niti o meni.

Čuj...., stvarno sam pretjerano pokušavala prevladati strah, dok sam s nevjericom danima čekala da otvoriš limenku vraški ledene Coca-Cole!

*Na ovom mjestu svi u šoku zauvijek zanijeme, a zbor pjeva Bachovu fugu.