Potraga za srećom ili potraga za Svetim gralom

Ponajprije pokušajmo odgovoriti na pitanje: Što je to sreća?

Izvori na internetu su naizgled obećavajući, a kad se malo dublje „kopa“ - obeshrabrujući. Od gigantske lepeze mogućnosti koju je google u milisekundi izbacio, odlučili smo se za klasičnu Wikipediju:

Sreća je stanje u kojem ljudi ponašanjem dolaze do suprotstavljanja vanjskim silama koje bi inače dovele do nesreće (tuge). Druga definicija govori da je sreća trajno, pozitivno emocionalno stanje koje uključuje smireno zadovoljstvo svojim životom, ali i aktivno zadovoljstvo i postignuća.

Uglavnom, definicija sreće ima koliko i ljudi na ovom našem planetu. Spominjemo ju svaki dan, želimo ju, žudimo za njom, tražimo ju i kada mislimo da smo ju našli, želimo da potraje zauvijek. No, zapravo mi ne znamo što je to sreća. Barem ne precizno kao, na primjer, metalna žlica za juhu ili zelena, drvena ulazna vrata. I žlicu i vrata ćemo odmah prepoznati, čim ih ugledamo. Ali sreću uglavnom ne prepoznajemo ni kada nam maše kilometarskom zastavom s natpisom „SREĆA“ pred nosom.

Moj zaključak nakon ovog ad hoc istraživanja neutemeljenog na znanstvenim metodama je: kad bi točno znali što je sreća, bilo bi puno jednostavnije pronaći ju. Zato smo to pitanje postavili nekolicini poznanika i odaslali ga na svom profilu društvenih mreža. Odgovori su stizali brzinom svjetlosti, od filozofskih do egzistencijalnih:

Sreća? Ne mogu to baš objasniti. Znaš što je kada to osjetiš. Nije tako komplicirano. (Axel, 16 g., Zagreb )

Sretna sam kada se desi nešto lijepo, kada nema škole, a nemam temperaturu, kada sam s obitelji. Za potpunu sreću još nedostaje mali pomeranac koji trčkara oko nas. (Mila, 8 g., Zagreb)

Sretna sam kada su računi plaćeni, sunce sja, a bijela kava nije gorka, kad naiđem na dobru knjigu, kada mi uspije pita, kada se spremam za put, kada se moja djeca lijepo slažu, nakon dobrog seksa i prije finog ručka. (Anna, 38 g., Kazanj)

Sreća je kada zagrlim svoju mamu i moju sestričnu Zoe. (Agata, 7 g., Poreč)

Sreća za mene su moja žena i moja djeca: moja obitelj. (Tomislav, 47 g., Zagreb)

Sve dok ono što vas čini sretnim i ne oduzima namjerno sreću nekom drugom, dopustite sebi da budete sretni s tim. Dopušteno vam je biti sretan. Nije važno što te čini sretnim. (Stephen)

Ponajprije je potrebno biti sretan sam sa sobom. (Billy)

Sreća je kada sam zadovoljan s onim što imam u tom trenutku, kada ne uspoređujem sebe s drugima, kada ne osjećam tjeskobu za budućnost i kada ne dopuštam prošlosti da me proganja. (Hana)

Što možemo zaključiti?

Dakle, sreća je za mnoge od nas jako konkretna i dostižna. Možemo ju imati svaki dan i svaki trenutak jer ovisi samo o nama, odnosno kako ju mi sami definiramo za sebe. Definicije se mogu mijenjati. Nešto što je vrijedilo jučer, danas je nezamislivo kao nositi zategnuti korzet ispod haljine od nekoliko kilograma ili prijeći razdaljinu od sto kilometara za dva dana jer se zaprežni konji moraju odmoriti.

Vratimo li se na naslov ovog teksta, sreća nije potraga za svetim gralom. Sveti gral još uvijek nisu pronašli, pa nećemo proreći takvu sudbinu potrazi za srećom. Zapravo, sreću uopće ne treba tražiti. Ona je tu.

Još samo da „finiširam“ cijelu priču o sreći  dobro poznatim citatom čovjeka koji je o njoj skladao pjesme, pjevao i, uvjerena sam, tražio ju u svakom trenutku svakoga dana:

"Kad sam bio mali, mama mi je uvijek govorila da je sreća ključ života. Kad sam krenuo u školu pitali su me što želim biti kad odrastem. Napisao sam "sretan". Rekli su mi da nisam razumio zadatak, a ja sam im odgovorio da oni nisu razumjeli život", John Winston Ono Lennon (Liverpool, 9. listopada 1940. – New York, 8. prosinca 1980.)