Rajko Šupe - refleksije

KAŠNJENJE

Kažu da sam se kasno rodio i
Da sam kasno dobio prve zube
Od tada u životu stalno kasnim
Iako već imam poprilično godina
Još nisam savio gnijezdo
Počeo sam pisati kasno
I slikati sam naučio kasno
Možda to ima i dobre strane
Barem se nikamo ne žuriš
Žurba te neće ubiti
Stalno sam kasnio i u školu
Rekli su mi da će kod mene sve doći kasnije
Tomu se veselim, jer radujem se svakodnevnicom
Dan mi je dugačak i širok
I više nemam problema sa kašnjenjem
Preda mnom je vrijeme cijelog svijeta

MOJ SVIJET

Za mene postoji samo jedan svijet
tako različit od drugih ljudi.
Tako ja živim već desetljećima,
kao leptir djeca.
Samo su suze istinite,
kao što krv teče žilama.
Volim svoj svijet.

OGLEDALO

Zurio sam u obično ogledalo
pitajući se: “Tko je taj čovjek?”
Gledao me je potpuni stranac
imao je već bijelu bradu i staračke oči.
“Vjerojatno je nekad bio mlad”, pomislih.
Vidio sam sav očaj ovog svijeta
bez imalo sjaja, već umorne
i gledala su u nebeska prostranstva
kao zadnje utočište.

VJEVERICE

Razlog mog nedolaska na početak
Jer se bliži moj neizbježni kraj
Svi misle: “Tako je najbolje.”
Sam sebe uvjeravam: “To je u redu.”
To su dva magnetna pola
Rastezljiv kao kaučukova loptica
Približava mi se čas jedno, čas drugo
Gledam u mirnu zelenu rijeku
Nisam bio Narcis, nego neobrijano lice
S gađenjem se okrenem
Nisam volio tog luđaka
Samo sam ga podnosio
Oči izbuljene od straha
Plašile su ljude
Rekao sam već jednom: “Pa ja u stvari i ne postojim.”

GALEB

Leti u visine plave
Lakši od zraka
Snježno bijele boje
Sa jakim krilima
Kao strijela odapeta od luka
Obrušava se u more
Traži neko uporište
Da se malo odmori
A ribari mu bacaju hranu
Kao bliskom prijatelju
Rotirajući između jedara
Sjedajući na pramac,
Pa onda kriješti,
Sav usplahiren
Zaklanjajući oči od sunca
Da ga ne sprži,
Teturajući i gegajući se po palubi
Već ostario od silnih vjetrova
Taj pretilac mornara
Gospodar valova
Poput lešinara grabeći ostatke.

MIRNI DAN

Dođu mirni dani
Kad si sav usnuo
Sa tisuću predrasuda
Slomljen i zdrobljen
Potežući za dugačkim konopcem
Isprepletenim sa tisućama niti
Povezanih u jedan čvor
Sa zgrčenim prstima
U jednu nepreglednu cjelinu
Okružen ciljevima
Smrknuta pogleda
Probijaš se kroz život
Sa svim svojim tokovima
Na pustom otoku
Kao čovjek među vrapcima
I bijela vrana u jatu
Bez imalo samilosti
Polomljenih rebara
Vrišteći prema nebu
Kao vatrogasna sirena
Bježeći pred pomahnitalom vatrom
I kao krdo slonova u savani
Bez pratećih sadržaja
Uspavanog mozga
Utisnutog u kamen
Kao pečat na bijeloj podlozi
Pitajući se
Gdje je beskraj
Ovozemaljskih iluzija.

LJETNI SAN

Usnuo sam jedan san,
Kako me ljudi vode
Na neka tajanstvena mjesta,
Gdje još ljudska noga nije zakoračila
Gdje postoje mnoge tajne
Tajna o životu samom
I ponadao sam se
Ponovnom susretu
Sa sjenama koje hodaju
Sav uspaničen i blijed
Razrogačenih očiju
I pričao sam sa sjenama,
O svakodnevnim stvarima
I obećao sam,
Da ću opet doći
I veselio sam se tome
Jer bilo je zabavno,
Kad u stvari shvatiš
Da govoriš sa svojom sjenom,
Sa svojom utvarom
Bez imalo samilosti,
Sa određenom vremenskom distancom
Gdje vrijeme nije bitno
Gdje je sve prolazno
samo postojiš ti,
Bez svake ljušture,
Ogoljen do srži
Gol golcat
Usred morskih dubina.