Toni Pavković – poezija

Toni Pavković – poezija

PRVA PJESMA

Što to meni fali da budem pjesnik pravi?
To su životne sitnice kroz koje se ogleda čitav svemir.
Ja i jesam toplo zrnce pijeska plaže, dok zaljubljeni djevojčica
i dječak me gaze.

OKSIMORON

O, Bože kako si se lijepo dosjetio,
tvoja je voda oksimoron,
vodik koji gori i kisik koji podržava gorenje,
a oba stapajući se taže nam žeđ i daju toplinu.

SILAZIM STUBAMA U VODU

Silazim stubama u vodu
U vodu da operem prljavštinu
Prljavštinu koja mi je oklopila tijelo
Tijelo je lakše oprati od duše
Duša se pere ljubavlju
Ljubavlju drugoga
Drugoga koga ljubiš
Ljubiš ga kroz osmijeh
Osmijeh je duše ogledalo
Ogledalo drugog u kojem se ogledam.
Uzlazim iz vode stubama
Stubama uzlazim čist
Čist mogu pred dragu
Dragu koja me voli
Voli me više od sebe
Sebe prostirem njoj pred noge
Rukama me podiže sa smiješkom
Smiješkom odgovaram na smiješak.

MAJKA

U moru stoji hrid
Čeka svoj brod
Kad porodi brodolomce
Postade im jedini spas
Majka

QUO VADIS TONI?

Ako se pitam
Tko sam?
Odakle dolazim?
Kamo idem?

Ako sam nevjernik
Odgovor je lak
Nitko, niotkud, nikamo

Ako vjerujem Kristu
Dijete sam Božje
Iz vrtloga Ljubavi
U Život vječni

POLJUBAC MEĐU BRAĆOM

Moj brat i ja borili smo se
Za ljubav majčinu i očevu
Ostadosmo bez Oca
Ostadosmo bez Majke

Dođoše naši postariji dani
Brat bolan ležaše u postelji
Priđoh mu i poljubih ga u čelo
Prvi i jedini poljubac u našim životima
Borba za ljubavlju roditeljskom
Pretvori se u ljubav bratsku

Ah da se to zbilo dvadeset godina prije
Ne bismo hodali jedan pored drugog
Kao da nas nije

BREME ŽIVOTA

Još od trenutka začeća
Nosiš sa sobom sve što ti treba
Nosiš ono što voliš ili pak ne
Kad dođe vrijeme da ti zatreba
Za bilo čim
Tu je
Bilo to dobro il zlo
Nikad ne idi do kraja
Možda će ti zatrebati još

Teži dobrom izbjegavaj zlo
Sad ispunjen dobrom
Postaješ sam sebi težak
Pa poput oblaka što daje kišu
Ti daj

Kada zlo bolesti mori te jad
Ti se čvrsto odupri tad
Ali nemoj do kraja uništiti zlo
Jer potpuno će postati
Tvoj kraj

Malo zla čini te uspravnim sad
Ako dobro zgrćeš bez mjere
I ne dijeliš ga s drugim ti
Ono što najviše voliš
Donijet će tebi
Tvoj kraj

POZIV

Več,več,večer se sprema
Tam,tam,tama nam oči sklapa
Dah,dah,dah ravnomjerno putuje u mrak
Svan,svan,svanuče svjetlost sunčeva puče
Rad,rad,radnika jutro zove na pregnuće novo
Uč,uč,učenika školsko zvono zove
Na izazove nove.

SVJETLO

Moja draga i ja
Molili smo za
Nezačeto čedo

Molili smo Boga
Da nam podari
Kći

Dali ime čedu
Molili dva mjeseca

Moja draga i ja smo se
Molili
Ljubili
Igrali
Pjevali
Radovali se novom
Životu
Postali Jedno
U kratkom bljesku
Srca
Naših Života

I zapalili te noći
Novo Svjetlo
Koje smo podržavali
Svojim uzdasima

KAD UMREM

Kad prođem ostavite mi grob
Otvoren
Ne pokrivajte ga
Granitom
Da može ispariti
U nebo
Umorno tijelo
Postati oblak
I poput kiše
Padati na zemlju suhu
I rađati novim
Životom
Ne pokrivajte mi grob
Granitnom pločom

ISUS U OBLIČJA DVA

Isuse dragi moj u Bibliji piše da ćeš opet doć
Na kraju Svijetai biti sudac za dobro i zlo
Ali ja vidim čujem i čitavim bićem ćutim
Da si Ti tu do mene
I u meni postojanim radom srca
Kriješ se u kišonosnim oblacima
Pristao si samozatajno biti nazivan ružnim
Al Ti si pravedan
Ja se ne štitim dok s blagošću se spuštaš s neba
Tvoje kapi kližu mi licem kao suze radosnice
I vlaže mi usnice utažujuć žeđ
Ti sudiš danas i sudio si godinama već
Čovjeku dao si hodati slobodno
U društvu sa smrću ne znajući joj čas
Ti voliš život
Kada padaju kaplje na zemlju ko sjeme
Ti dobar si tad
Oholost kažnjavaš gradom u isti mah
Voliš ovu igru s ljudima da traje jedan dan
Ali u sumrak počinje nova igra i novi dan
Igru je čovjek ubrzao sad i Ti kročiš s koraka dva
A jednim se vraćaš rušeći kao kaznom ljudski rad
I dok čovjek čovjekom Te bude sanjao
Ti čuvat ćeš ga u snu
Da snagom životnom ispuni dan
Tvoja Ljubav koja je vječna
Ti postojano smjestio si u srce vjerno
Njegovo neupitnom sad

JEDNO

Ja priznajem duševnu slabost
Ledeno srce bije mi u grudima
Obratih se liječnici za pomoć
Ona mi dade lijek ljudskom toplinom
I mi postadosmo
Jedno

RIJEČ

Tonem u Riječ
kao u živi pjesak,
Što se više meškoljim
to više tonem.

Pokrit će me kao i Majku,
koja mi je otkrila Riječ,
kao nasušni kruh
naš svagdanji.

MOJ UNUK PETAR

Moj unuk Petar visok je metar
Ima godina na četri na broj
Kosu mu mrsi nestašni vjetar.

I voli kišu da raste još
Dok kiša mu pada po glavi
On na to baš ništa ne mari.

Draga mu Majka, Otac mu drag
Draga mu jedna i druga Baka
Drag mu je Djed drag mu je Nono
Koji se igraju sa njime štono
Draga mu Antea draga mu Nika
Sestrične dobre predivnog lika
Uzor mu Josip uzor mu Ivan
Bratić mu jedani i drugi divan
Svi nabrojanii i njih mnogo više
Puno vole što Petar diše.

SVE ZA PRIJATELJA

Kad imaš dobrog prijatelja
Kao da imaš čitav jedan
Svijet uz sebe.

U ratu kad život ima
najnižu cijenu
tvoj život vrijedi
toliko za koliko
bi ga prijatelja dao.

MOLITVA ZA NEPRIJATELJE

Bože moj,Tvoja najteža zapovijed
Ljubite svoje neprijatelje!
Dugo sam razmišljao o njoj
i opirao joj se.
A onda mi je sinulo Prosvjetljenje!
Hvala Ti Bože na neprijateljima
oni su me gurnuli u Tvoj zagrljaj.
O kakva radost i milost!
Prošao bih ovim svijetom
Mimo Tebe!
Hvala Ti što si me
zagrlio u svoje srce!
Zahvaljujući neprijateljima
našao sam spas u Tvom zagrljaju!
Ja ih ne mogu ljubiti
svojom ljudskom snagom
i ljubavlju.
Ali puštam da Tvoja
Božanska Ljubav
Kroz mene teče
U njihova srca
I tako ih pretvara
A da oni to ni ne znaju
U moje najmilije
Prijatelje!

AMEN

Neka bude tako
Kaži svaki put
Kad nešto započinješ
Amen
Neka tako bude
Bilo žuljevite ruke
Bilo bistar um
Amen.

MAJCI

Bože daj mi najponizniji život
Život na koji neću mrmljati
Mrmljati iz trenutka u trenutak
Već živjeti
Živjeti ne misleći na oskudicu
Majko Božice moja
Hvala Ti što si mi podarila
Baš ovakav život
Život pun gorčine
Gorčine što se pretvara u slast.

POZIV

Več,več,večer se sprema
Tam,tam,tama nam oči sklapa
Dah,dah,dah ravnomjerno putuje u mrak
Svan,svan,svanuće svjetlost Sunčeva puče
Rad,rad,radnika zove na podvige nove
Uč,uč,učenike školsko zvono zove
Na izazove nove.

ŠTICAKULO

Imo jedon cejadin
Caga zovu Šticakulo
On snije puno tega ca bi cini
Lovit jastoge i napravit jastožeru
Ali to gre u vitar
Ni jedna ga divnja neće
Tuko izmislit cagod novo
Uzgoj kenji sa skupin mlikon
Ali i to ga štufoje
Uzgojat lozje
Ali to već svi cinidu
Ka dite je bi šticakulo
I to je osto ka olrestan.

A CA BI TI TI

A ca bi ti ti da ti se dogodi
Da ti neprijateja smart pogodi
Ili cagod boje
Da kupiš veštit novi
I luštroš postole
Pa da po pajizu greš ka farabut
I za tujin ženami se obarćeš.

KRUH

Kakav je grijeh načinio Kain
Zaboravio je da je njegov dar Bogu
Dar kruha
Nema ništa ljepše od mirisa svježe
Pečenog kruha
Tada bi Bog svrnuo pogled sa žrtve
Abelove pretiline
Na dar koji treba dobiti
Od pšenice
Dar svježeg kruha
Koji krijepi tijelo i dušu.

JANJE BOŽJE

Bože izabrao si Janje
Janje za pobjedu
Pobjedu Života
Života nad smrću
Smrću dobrom
Dobrom za izaći
Izaći pred Tebe.

JABUKA

Kćeri dao sam Ti
Jabuku
Ti si je polako jela
Svoju prvu
Jabuku
Očekivao sam odgrizak
Upitah Te gdje je
Ti si rekla nevino
Pojela sam je cijelu
Ništa ne osta od
Jabuke.

IZABRANJE

Bože kada si me izabrao
I stvorio
Podario mi talente
I slabost od koje ću
Umrijeti
Daj mi da razvijem talent
Da mogu spokojno preminuti
I uroniti u Te.

MIR

Mir nam donosi blagostanje
Mir je sreća i pravednost i spas
Sve je to dar Božji
Bože mira
Daruj nam mir
Mir Gospodine.

VINOGRAD

Božansko piće dolazi iz
Vinograda
Nimalo lako
Vinograd treba čuvati
Od pljeve i bolesti
Vinograde slava i radosti
Istinska
Vinograde blago
Čovječje i Božje.

VRATA

Vrata su tu da čuvaju
Čuvaju da bi mogli ulaziti
Ulaziti samo prijatelji
Prepreka neprijateljima
Zastor stidljivosti
Stidljivosti čednosti
Čednosti Ljubavi
Vrata služe odabranju
Puštaju samo onoga
Koji je ispunjen Dobrom
Vrata su put
Put u Nebo.

TEŠKO MI JE RECITIRATI

Opirao sam se recitiranju prve pjesme,
jer je primjer nevještosti.
Bojeći se procjenjivanja.
Ali tada osjetih poniznost.
Vidjeti se u slabosti
Slabosti slobode
Slobode istinite
Istinite ljepote
Ljepote dobrostivosti
Dobrostivosti Ljubavi
Ljubavi kraja
Kraja svega
Svega u Jednom.

ISUS KRIST I JA

Došao sam pun žeđi
Prave istine.
To sam osjećao u srcu.
Došao sam nahraniti
Duhovnu Dušu.
S radošću za životom.
Tko mi može dati hranu
Od koje neću ogladnjeti
I vodu a da neću ožednjeti
Isus
On je baš poradi mene došao
Da preuzme moje grijehe
Koji su me tlačili
Onemogućavali mi disati
Naućio sam moliti
U samotnoj tišini i sabranosti
Očistiti ranjenu dušu
Iscijeliti je molitvom
Nahranio sam dušu
Vjerom , Nadom , Ljubavlju.
Sada znam tko me je stvorio
Tko me je ljubio
Još prije začeća
Osjetio sam cijelost
Toplinu koju mi je ulila Vjera
U Krista
Imao sam hladno srce
To je sad iza mene
Krist mi je štit
Ispunja me dobrotom
Na čijoj sam sad strani.