Toni Pavković – poezija

Toni Pavković – poezija

PRVA PJESMA

Što to meni fali da budem pjesnik pravi?
To su životne sitnice kroz koje se ogleda čitav svemir.
Ja i jesam toplo zrnce pijeska plaže, dok zaljubljeni djevojčica
i dječak me gaze.

OKSIMORON

O, Bože kako si se lijepo dosjetio,
tvoja je voda oksimoron,
vodik koji gori i kisik koji podržava gorenje,
a oba stapajući se taže nam žeđ i daju toplinu.

SILAZIM STUBAMA U VODU

Silazim stubama u vodu
U vodu da operem prljavštinu
Prljavštinu koja mi je oklopila tijelo
Tijelo je lakše oprati od duše
Duša se pere ljubavlju
Ljubavlju drugoga
Drugoga koga ljubiš
Ljubiš ga kroz osmijeh
Osmijeh je duše ogledalo
Ogledalo drugog u kojem se ogledam.
Uzlazim iz vode stubama
Stubama uzlazim čist
Čist mogu pred dragu
Dragu koja me voli
Voli me više od sebe
Sebe prostirem njoj pred noge
Rukama me podiže sa smiješkom
Smiješkom odgovaram na smiješak.

MAJKA

U moru stoji hrid
Čeka svoj brod
Kad porodi brodolomce
Postade im jedini spas
Majka

QUO VADIS TONI?

Ako se pitam
Tko sam?
Odakle dolazim?
Kamo idem?

Ako sam nevjernik
Odgovor je lak
Nitko, niotkud, nikamo

Ako vjerujem Kristu
Dijete sam Božje
Iz vrtloga Ljubavi
U Život vječni

POLJUBAC MEĐU BRAĆOM

Moj brat i ja borili smo se
Za ljubav majčinu i očevu
Ostadosmo bez Oca
Ostadosmo bez Majke

Dođoše naši postariji dani
Brat bolan ležaše u postelji
Priđoh mu i poljubih ga u čelo
Prvi i jedini poljubac u našim životima
Borba za ljubavlju roditeljskom
Pretvori se u ljubav bratsku

Ah da se to zbilo dvadeset godina prije
Ne bismo hodali jedan pored drugog
Kao da nas nije

BREME ŽIVOTA

Još od trenutka začeća
Nosiš sa sobom sve što ti treba
Nosiš ono što voliš ili pak ne
Kad dođe vrijeme da ti zatreba
Za bilo čim
Tu je
Bilo to dobro il zlo
Nikad ne idi do kraja
Možda će ti zatrebati još

Teži dobrom izbjegavaj zlo
Sad ispunjen dobrom
Postaješ sam sebi težak
Pa poput oblaka što daje kišu
Ti daj

Kada zlo bolesti mori te jad
Ti se čvrsto odupri tad
Ali nemoj do kraja uništiti zlo
Jer potpuno će postati
Tvoj kraj

Malo zla čini te uspravnim sad
Ako dobro zgrćeš bez mjere
I ne dijeliš ga s drugim ti
Ono što najviše voliš
Donijet će tebi
Tvoj kraj

POZIV

Več,več,večer se sprema
Tam,tam,tama nam oči sklapa
Dah,dah,dah ravnomjerno putuje u mrak
Svan,svan,svanuče svjetlost sunčeva puče
Rad,rad,radnika jutro zove na pregnuće novo
Uč,uč,učenika školsko zvono zove
Na izazove nove.

SVJETLO

Moja draga i ja
Molili smo za
Nezačeto čedo

Molili smo Boga
Da nam podari
Kći

Dali ime čedu
Molili dva mjeseca

Moja draga i ja smo se
Molili
Ljubili
Igrali
Pjevali
Radovali se novom
Životu
Postali Jedno
U kratkom bljesku
Srca
Naših Života

I zapalili te noći
Novo Svjetlo
Koje smo podržavali
Svojim uzdasima

KAD UMREM

Kad prođem ostavite mi grob
Otvoren
Ne pokrivajte ga
Granitom
Da može ispariti
U nebo
Umorno tijelo
Postati oblak
I poput kiše
Padati na zemlju suhu
I rađati novim
Životom
Ne pokrivajte mi grob
Granitnom pločom

ISUS U OBLIČJA DVA

Isuse dragi moj u Bibliji piše da ćeš opet doć
Na kraju Svijetai biti sudac za dobro i zlo
Ali ja vidim čujem i čitavim bićem ćutim
Da si Ti tu do mene
I u meni postojanim radom srca
Kriješ se u kišonosnim oblacima
Pristao si samozatajno biti nazivan ružnim
Al Ti si pravedan
Ja se ne štitim dok s blagošću se spuštaš s neba
Tvoje kapi kližu mi licem kao suze radosnice
I vlaže mi usnice utažujuć žeđ
Ti sudiš danas i sudio si godinama već
Čovjeku dao si hodati slobodno
U društvu sa smrću ne znajući joj čas
Ti voliš život
Kada padaju kaplje na zemlju ko sjeme
Ti dobar si tad
Oholost kažnjavaš gradom u isti mah
Voliš ovu igru s ljudima da traje jedan dan
Ali u sumrak počinje nova igra i novi dan
Igru je čovjek ubrzao sad i Ti kročiš s koraka dva
A jednim se vraćaš rušeći kao kaznom ljudski rad
I dok čovjek čovjekom Te bude sanjao
Ti čuvat ćeš ga u snu
Da snagom životnom ispuni dan
Tvoja Ljubav koja je vječna
Ti postojano smjestio si u srce vjerno
Njegovo neupitnom sad

JEDNO

Ja priznajem duševnu slabost
Ledeno srce bije mi u grudima
Obratih se liječnici za pomoć
Ona mi dade lijek ljudskom toplinom
I mi postadosmo
Jedno

RIJEČ

Tonem u Riječ
kao u živi pjesak,
Što se više meškoljim
to više tonem.

Pokrit će me kao i Majku,
koja mi je otkrila Riječ,
kao nasušni kruh
naš svagdanji.

MOJ UNUK PETAR

Moj unuk Petar visok je metar
Ima godina na četri na broj
Kosu mu mrsi nestašni vjetar.

I voli kišu da raste još
Dok kiša mu pada po glavi
On na to baš ništa ne mari.

Draga mu Majka, Otac mu drag
Draga mu jedna i druga Baka
Drag mu je Djed drag mu je Nono
Koji se igraju sa njime štono
Draga mu Antea draga mu Nika
Sestrične dobre predivnog lika
Uzor mu Josip uzor mu Ivan
Bratić mu jedani i drugi divan
Svi nabrojanii i njih mnogo više
Puno vole što Petar diše.

SVE ZA PRIJATELJA

Kad imaš dobrog prijatelja
Kao da imaš čitav jedan
Svijet uz sebe.

U ratu kad život ima
najnižu cijenu
tvoj život vrijedi
toliko za koliko
bi ga prijatelja dao.

MOLITVA ZA NEPRIJATELJE

Bože moj,Tvoja najteža zapovijed
Ljubite svoje neprijatelje!
Dugo sam razmišljao o njoj
i opirao joj se.
A onda mi je sinulo Prosvjetljenje!
Hvala Ti Bože na neprijateljima
oni su me gurnuli u Tvoj zagrljaj.
O kakva radost i milost!
Prošao bih ovim svijetom
Mimo Tebe!
Hvala Ti što si me
zagrlio u svoje srce!
Zahvaljujući neprijateljima
našao sam spas u Tvom zagrljaju!
Ja ih ne mogu ljubiti
svojom ljudskom snagom
i ljubavlju.
Ali puštam da Tvoja
Božanska Ljubav
Kroz mene teče
U njihova srca
I tako ih pretvara
A da oni to ni ne znaju
U moje najmilije
Prijatelje!

AMEN

Neka bude tako
Kaži svaki put
Kad nešto započinješ
Amen
Neka tako bude
Bilo žuljevite ruke
Bilo bistar um
Amen.

MAJCI

Bože daj mi najponizniji život
Život na koji neću mrmljati
Mrmljati iz trenutka u trenutak
Već živjeti
Živjeti ne misleći na oskudicu
Majko Božice moja
Hvala Ti što si mi podarila
Baš ovakav život
Život pun gorčine
Gorčine što se pretvara u slast.

POZIV

Več,več,večer se sprema
Tam,tam,tama nam oči sklapa
Dah,dah,dah ravnomjerno putuje u mrak
Svan,svan,svanuće svjetlost Sunčeva puče
Rad,rad,radnika zove na podvige nove
Uč,uč,učenike školsko zvono zove
Na izazove nove.

ŠTICAKULO

Imo jedon cejadin
Caga zovu Šticakulo
On snije puno tega ca bi cini
Lovit jastoge i napravit jastožeru
Ali to gre u vitar
Ni jedna ga divnja neće
Tuko izmislit cagod novo
Uzgoj kenji sa skupin mlikon
Ali i to ga štufoje
Uzgojat lozje
Ali to već svi cinidu
Ka dite je bi šticakulo
I to je osto ka olrestan.

A CA BI TI TI

A ca bi ti ti da ti se dogodi
Da ti neprijateja smart pogodi
Ili cagod boje
Da kupiš veštit novi
I luštroš postole
Pa da po pajizu greš ka farabut
I za tujin ženami se obarćeš.

KRUH

Kakav je grijeh načinio Kain
Zaboravio je da je njegov dar Bogu
Dar kruha
Nema ništa ljepše od mirisa svježe
Pečenog kruha
Tada bi Bog svrnuo pogled sa žrtve
Abelove pretiline
Na dar koji treba dobiti
Od pšenice
Dar svježeg kruha
Koji krijepi tijelo i dušu.

JANJE BOŽJE

Bože izabrao si Janje
Janje za pobjedu
Pobjedu Života
Života nad smrću
Smrću dobrom
Dobrom za izaći
Izaći pred Tebe.

JABUKA

Kćeri dao sam Ti
Jabuku
Ti si je polako jela
Svoju prvu
Jabuku
Očekivao sam odgrizak
Upitah Te gdje je
Ti si rekla nevino
Pojela sam je cijelu
Ništa ne osta od
Jabuke.

IZABRANJE

Bože kada si me izabrao
I stvorio
Podario mi talente
I slabost od koje ću
Umrijeti
Daj mi da razvijem talent
Da mogu spokojno preminuti
I uroniti u Te.

MIR

Mir nam donosi blagostanje
Mir je sreća i pravednost i spas
Sve je to dar Božji
Bože mira
Daruj nam mir
Mir Gospodine.

VINOGRAD

Božansko piće dolazi iz
Vinograda
Nimalo lako
Vinograd treba čuvati
Od pljeve i bolesti
Vinograde slava i radosti
Istinska
Vinograde blago
Čovječje i Božje.

VRATA

Vrata su tu da čuvaju
Čuvaju da bi mogli ulaziti
Ulaziti samo prijatelji
Prepreka neprijateljima
Zastor stidljivosti
Stidljivosti čednosti
Čednosti Ljubavi
Vrata služe odabranju
Puštaju samo onoga
Koji je ispunjen Dobrom
Vrata su put
Put u Nebo.

TEŠKO MI JE RECITIRATI

Opirao sam se recitiranju prve pjesme,
jer je primjer nevještosti.
Bojeći se procjenjivanja.
Ali tada osjetih poniznost.
Vidjeti se u slabosti
Slabosti slobode
Slobode istinite
Istinite ljepote
Ljepote dobrostivosti
Dobrostivosti Ljubavi
Ljubavi kraja
Kraja svega
Svega u Jednom.

ISUS KRIST I JA

Došao sam pun žeđi
Prave istine.
To sam osjećao u srcu.
Došao sam nahraniti
Duhovnu Dušu.
S radošću za životom.
Tko mi može dati hranu
Od koje neću ogladnjeti
I vodu a da neću ožednjeti
Isus
On je baš poradi mene došao
Da preuzme moje grijehe
Koji su me tlačili
Onemogućavali mi disati
Naućio sam moliti
U samotnoj tišini i sabranosti
Očistiti ranjenu dušu
Iscijeliti je molitvom
Nahranio sam dušu
Vjerom , Nadom , Ljubavlju.
Sada znam tko me je stvorio
Tko me je ljubio
Još prije začeća
Osjetio sam cijelost
Toplinu koju mi je ulila Vjera
U Krista
Imao sam hladno srce
To je sad iza mene
Krist mi je štit
Ispunja me dobrotom
Na čijoj sam sad strani.

TMINA-SVJETLOST

Bože, u početku bijaše Jedno,
Tmina!
Bože,rekao si Svjetlost, i postade Mnoštvo,
Svijet!

KRALJEVSTVO

Bože kraljevstvo svoje
Objavio si malenima i poniznima
A ne mudrima i oholima
Kraljevstvo raste postupno
Ono treba vremena
Da postigne vrhunac
Neminovno pada
U rastrojstvo i nered
Da bi opet krenulo
U rascvat vječni.

RIJEČ BOŽJA

Riječ Božja
nije tajna da bi se skrivala
Od ljudi
Riječ Božja je mudrost
Koja se objavljuje
Srcu čovječjem
Riječ Božja se
Objavljuje i djeluje
Prvo se objavljuje
A potom putem zakona Božjih
Djeluje i stvara u ljubavi beskrajnoj.

VINO

Vino ti si mi svakodnevno piće
Ali opasnost si kad mi napadaš trijeznost
Ako mi je život čemeran, ti otklanjaš čemer
Ali s tobom treba oprezno,jer možeš ugroziti ravnotežu Duše
Dušo moja ne poželi još jednu čašu
Jer ne znaš kad će biti previše
Vino u tebi je zaborav
Privremen

KAKO PISATI PJESME

Kako pisati pjesme kad sam sve zaboravio
Trebam novi život, trebam novo iskustvo
Nema novog života, novog iskustva na ovoj zemlji
Zaboravio sam što je Vjera
Ostale su mi Nada i Ljubav koju sam podijelio
Što sam vrijedno dao osim Ljubavi ne znam
Život mi curi između prstiju
Isčekujem posljednji dah
Jedina utjeha mi je Ljubav
Koja će ostati iza mene.

KAKVE PISATI PJESME

Kakve pisati pjesme
One što donose sreću i zadovoljstvo
Slaviti trenutak začeća, tog dara Božjeg
Živjeti za jedan dan
Ne osvrtati se iza sebe, na prošle dne
Ne pokušavati smišljati budućnost
Vjerovati da je doživljeno najbolje
Voljeti treba sebe iz trenutka u trenutak
Kroz druge koji uzvraćaju Ljubav
To je sve što vrijedi
Takve treba pisati pjesme.

TAMA - SVJETLOST

O Bože,u početku si bio jedno
Tama!
O Bože,rekao si Svjetlost
I postao Sve!

NOĆ, DRAGA I JA

Nema ništa ljepše,nego sjediti na klupi
U noći s Dragom pored sebe
I iz mraka gledati na Svjetlost
Pogleda uprtog u zvijezde
I osjećat naše isprepletene prste
I nježan poljubac kojim čuvamo čistoću
I pitamo se je li ovu ljepotu
Netko stvorio samo za nas
Za Tebe i mene
O, opajajuća noći zvjezdana
Dok stojimo pod vedrim nebom u noći
I milijuni zvijezda trepere samo za nas
I znamo da ima smisla samo
Paliti Svjetlost Noću.

NIMALO

Koliko sam čekao začeće
Nimalo
Koliko sam čekao rođenje
Nimalo
Kolikosam čekao punoljetnost
Nikad da stigne
Koliko sam čekao prvu ljubav
Nimalo
Koliko sam čekao potomstvo
Nimalo
Koliko ću čekati smrt
Nimalo
Koliko će trajati život vječni
Nimalo.

STIDMA

Bolujem boli
Za koju neću da itko zna
Bol me čini živim
Sjetnim ,prelijevajućim
Dobrom,istinitošću,toplinom.

PRESVETO TROJSTVO

Bog je "jesam koji jesam"
Ha dva O
Tri božanske osobe su
Voda ,led, para
Voda je medij života
Pod ledom je deset posto vode
Za održanje života
Para se diže sa vode i leda u zrak
Pa poput kiše natapa zemlju
Zaživot novi
I tako sve u krug.

ŽIVOT I SMRT

Još od začeća
Hodamo ruku pod ruku sa smrću
Ali slobodna je druga ruka
S kojom idemo hrabro iz dana u dan
Smrti su suprotne Vjera,Nada ,Ljubav
Najprije nas napušta Vjera
Zatim Nada
I napokon ostaje Ljubav
Koja prebiva u srcu Drugih.

SVE ŠTO MI TREBA

Sve što mi treba
A zagubio sam
Nalazi se kod mene
Bilo duhovno
Bilo materijalno
Samo trebam pažljivije
Pretražiti sebe
I naći ću.

POHVALA SMRTI I ŽIVOTU

Čim se začmeš u utrobi majke
smrt je s tobom da ti pravi društvo
Ko ljepota život je iz bajke
opire se smrti životno iskustvo
Rađat djecu prije dvadesete
jer s trideset ljeta kalkut vlada
Počneš mislit od puste sjete
i odlučiš da ti nije vrijeme rađat sada
Dođu pedesete treba prostor unucima
Ti se toplim srcem miriš tada
Laka srca praviš prostor ljubimcima
Sretna što si smislom života
Nadvladala smrti jada
Prohujati svijetom bila je divota

TERET (ISPRAVLJENA VERZIJA)

Teret nosite jedni drugima
Teret tuđi nije ti težak
Uzajamna razmjena je poželjna.

TERET (PRVA VERZIJA, MENI SE TA VIŠE SVIĐA)

Nosite teret jedni drugima
Tuđi teret nije ti težak
Svoj teret ,ako ga predaš drugome
Tebi će biti olakšanje ,a njega neće
Opteretiti. Razmjena je poželjna
nezamjenjiva.

ZNATI I NE ZNATI

Kad pomislim da znam
ne znam.
Kad pomislim da ne znam
znam.
Što je bolje ne znati
i biti toga svjestan
Ili znati i biti toga
nesvjestan?

KOBAN SUSRET

Dogovorim s djevojkom susret
Vozit ćemo se biciklima do Trga
Još samo dan do susreta
A ja ne znam voziti bicikl
Rodi mi se ideja
Sjednem na bicikl na nizbrdici
Raširim noge i spustim se
Kad sam skoro zastao
Započnem vrtiti pedale
Bicikl ubrza
Lijevi zavoj desni zavoj
I stignem kući vozeći bicikl
Ta kob donese dvije djevojčice
Na ovaj svijet.

ZAKOPČANA DUŠA

Sretnem Te prijatelju na mjestu ne prizornih.
Zoveš me da sjednem pored Tebe.
Pitaš me :Kako si ? Kažem : Dobro ,a Ti?
Odvratiš : Loše. I to je sve što kaza.
Na moje riječi ohrabrenja Ti si šutio.
To je moj dijalog s Tobom.
Ja pričam Ti šutiš.
Pitam Te zašto šutiš?
Ti osta zakopčane duše.
Na moje savjete nisi odgovarao.
Dođe vikend na koji odemo oboje.
Vratih se dobro raspoložen. Kad mi netko
Kaza da si dignuo ruku na sebe.
Odjednom osjetim krivnju za tvoju smrt.
Trebao sam biti uporniji u dijalogu s tobom.
A eto simbolika u tvom prezimenu govoraše
O kraju na koji ćeš skončati.

NAJLJEPŠA GLAZBA

Prebivati u Tvojem tijelu Majko
je divno. Ostaje u podsvijesti
Kucanje Tvog srca pratim danomice
Tvoje uzbuđenje, radost i strah i mir
Dijelim zajedno s tobom
To mi je najljepša glazba
Ti znaš kada sam gladan ili sit
I tako iz dana u dan devet mjeseci
To nije zapisano Majko
Čak niti u crkvenim knjigama
A kažu da sam život počeo začećem.
Kad sam najslabiji onda sam najjači
Sve se vrti oko mene.
Rađam se krikom i plačem
Za Tobom.

POŠTOVANJE

Ponekad bih Vam se htio
obratiti sa Ti kao Bogu.
Ali ta iskrena i dobra riječ
iz srca ne može preko
ograde zubiju i usana.

MLADOST

Kada se sjetim unuka
U me se useli
Sreća mi neka
Njihova bezbrižnost
Mi donosi radost
I opet me vraća
U prvu mladost
Sad pravim mjesto
Unucima za život
I to je prava
Za njih milost
Djetinjstvo što hita
Životu starost
Neće ih pitat
Gdje vam je bila
Života mladost.

POTRAGA

Tražim u Tvome licu
Moju ljubav vječnu
Koja će donijeti
Na svijet čudo
Našu ljubav
I ponoviti naučeno
Biti dobar muž otac djed
I spokojno proći svijetom.

DVA BALONA

Moj je život kao dva balona
Jedan je napuhnut
I taj je od bola
Drugi je ispuhnut
I taj je od zdravlja
Ne treba mi se trudit
Oko balona od bola
Valja mi puhat u
Balon mlohav
Da se dahom sve više širi
Tako da se balon od bola
Čini sve manji i manji
Da se napokon sreća umnaža
I useli u srce moje
I iz njega izgura blamaža
Ponosom me ispuni balon od sreće
I sve manjim učini
Balon od bola.

ZAŠTO TE VOLIM

Zašto Te Volim?
Volim Te zato što me ne procjenjuješ
Nego si mi odana poput psa
Moje Ti mane ništa ne znače
Tek kao sitnice na putu.

ZAGRLJAJ I RIJEČ

Kažeš da me voliš
A ja TI ne vjerujem
Nikada me nisi zagrlila
Čvrsto toplo iskreno
To je ono iz čega bih mogao
Crpsti snagu na putu života
Prenijeti to na svoje potomke
Potkrijepiti svoje riječi zagrljajem
Zagrljaj stvara zalihu ljubavi
Riječi volim Te je nadopunjuju
Te dvije stvarnosti su mi
Najvažnije u životu.

ZEMLJA

Bože stvaraš zemlju
Učinivši je plodnom
Da urodi sva u bilju
Koje postaje hranom života
Predao si je čovjeku u posjed
S time da joj usavrši plodnost
Čovjekova duša malaksala
U teškoći žeđa Tebe
Kao suho tlo žedno vode
Bože ne daj zemlji
Roditi korovom i trnjem
Već da iz zemlje pilji
Kukuruz i pšenica zrnjem.

ZARUČNICA

Zaručnice moja napravila si
Grijeh
Zato ćeš primiti kaznu
Očekujem Tvoje pokajanje
Nakon kojeg će uslijediti
Moje oproštenje
I sve će biti kao prije.

SAVEZ

Savez mi obećavaš Bože
Čuvat ćeš me danomice
A ja ću Te ljubit koliko se može
I Ti nećeš ništa činit kriomice
Nek od saveza ne odustanem
Jer Ti od mene odustati nećeš
Bilo to i onda kada usnem
Ili kad mi nešto gorko umećeš
Naš savez je poput onoga
Goluba i golubice
Zakletvi ima kao nogu stonoga
Nek mi pocrveni lice
Ako pomislim odustati
Od i jedne uklesane crtice.

TMINA-SVJETLOST

Tmina je za bezbožnika
a Svjetlost za svete.
Isus kaza: ja sam Riječ, Život i Svjetlost.
Istinska java za čovjeka koji spava.
Probuđeno lice jest svjetlost
same Slave božje.
Nek se tmina
ne uništi do kraja
da je možemo lučiti od svjetla.

VODA

Vodo ti si izvor
Moć života
Majka svega živog.
Ali ti si i smrtonosna
Kad kao poplava sve gutaš i gušiš
Ti si bogomdana kad krštenim pranjem
Čistiš ljude od ljage
Nakupljene susretima svakidašnjim.

STABLO

Stablo koje nosi obješenog prokletnika
osuđenog na smrt, zagadilo je zemlju.
Treba ga posjeći.
Isus bira baš to stablo.
Uzeti od ljudi baš to prokletstvo
i svojom smrću ga uništiti.
Tako stablo prokletstva postade
stablo spasa.
Negdašnjeg prokletstva znak
postade života znak.

KRIŽ

Isus raspet na križu
postade bitan znak
ljudskog spasa.
On nije više ruglo, stidma
već nužnost i razlog slave.
Ponajprije sebe, Krista,
potom svakog čovjeka.

OSMIJEH

Baš sam zadovoljan sobom
u ovom trenutku sreće, koja je stvarna.
Sreća što mogu dio sebe dati Tebi
ne tražeći ništa zauzvrat.
Ipak ne možeš ne nasmiješiti se,
a to je ono što mi najviše treba.

SPOKOJNA SMRT

Moja duhovna začetnica si Ti
Nono moja.
Govorila si jedan kao nijedan.
Što bih Ti u zahvalnost htio reći?
Htio bih umrijeti poput Tebe.
Tebe koja si tražila probati kavu
koja će se služiti za vrijeme ruzorja.
Ti koja si sama sebi držala kandelu,
dok se nije utrnuo Tvoj život.

KIŠNO JUTRO

Dobro jutro, jutro
Jutro kišno oblačno
Kišno jutro zovu te ružnim
A ti uporno skrivaš sunce
Da bi oko podne
Propustilo prve zrake svjetlosti
Putevi ljudski zablistali su
Svježe oprani
Ti ružno napojilo si
Oračevu njivu
I skladno sa suncem
Podržavaš život.

POHVALA SMRTI I ŽIVOTU

Čim si začeta u utrobi majke
smrt je s tobom da ti pravi društvo.
Ko ljepota život je iz bajke
opire se smrti životno iskustvo.
Rađat djecu oko dvadesete
jer s trideset ljeta kalkit vlada
Počneš mislit od puste sjete
da ti nije vrijeme rađat sada.
Pedesetih treba prostor unucima
ti se toplim srcem miriš tada.
Laka srca praviš prostor ljubimcima
Sretna si što smislom sklada
Nadvladala si smrti jada
Prohujati svijetom bila je divota.

RIJEČI

Poštuj svakog pjesnika,
Jer on se bavi riječju.
Prvi pjesnik je Bog!
Svoje riječi prosuo je svukud.
Njihov izvor je na svim stranama svijeta.
Riječi putuju potocima i rijekama.
Spuštaju se kišom s neba.
Tako su slatke ,a tako slane.
Mora, oceani.
Privlače ljude sjesti na njihovim obalama.
S mama i tata započinju.
Polako se množe u dječjim vijugama.
Svakim danom su bogatiji njima.
Dijele ih radošću svima oko sebe.
Imaju jednog suriječitelja.
Ne zaboravi ženskog su roda.

SLIJEPI ČOVJEK

Slijepi čovjek ulazi u autobus.
Ja mu hoću pomoći, ali on odbije.
Odloži torbe i počne pipati slobodno sjedalo.
Nije mokro, ja prozborim.
A on će: Pipam da saznam gdje je naslon.
Ako ne znam mogu se naći na podu.
Kad završi s traženjem naslona sjedne.
U to uđe romčica s slikom Isusa I Marije.
Stade prositi.
Ja je upitah je li vjeruje?
Slijepi čovjek reče: Nemoj je ispitivati.
Ili joj daj ili ne.
Bili ti radio njen posao? Doda.
Ne bih, odgovorih.
Eto vidiš, ona to radi umjesto tebe

SAN

Plivam sam usred uvale sv. Jurja
Crkvena zvona označe podne. Vrijeme ručka.
Zaplivam prema obali.
Pomislih da je morski pas u uvali.
Žustro zaplivam i dođoh do obale odahnuvši.
Te noći sanjam kako me progoni morski pas.
Trgnem se iz sna sav znojan.
Sanjao sam taj san nekoliko noći i budio se.
Dođe noć kad mu hrabro zaplivah ususret.
On se rasplinu i ja mirno nastavih spavati.
Postao sam pobjednik nad ništavilom.
Imao sam deset godina.

BJELOPUTE GRUDI

Prijateljice moja imaš prekrasne grudi
Tvoj ponos napala zlokobna bol
Pade mrak na Tvoje bezazlene oči
Dvojiš ostati bez ženstvenosti živjeti ili umrijeti
Izabireš smrt, izabireš mrak
Noć proguta Tvoju ljepotu
U meni osta sjećanje na Tvoje Grudi, Tebe
I nedosanjano majčinstvo
Osjećam prazninu noći koju mi rasvjetljavaju
Poput mjesečine bjelopute Tvoje grudi.

OGNJIŠTE

Sjećam se Tvoga začeća, kćeri moja
Majka Te čuva u toplini utrobe
Jedno ste, a ipak dvoje
Danom rođenja sve pokoravaš sebi
Rasteš u toplini između Majke i Oca
Igrom lutkama slutiš budućnost
Ognjište!
I dođe dan Tvoje Vatre
U Tebi zapali se novo svjetlo
Tvoj muž je uz Tebe
Plovite zajedno neizvjesnošću života...

BOGOM BOG

Pustinja misli
Pustinja riječi
Pustinja srca
Pustinja duše
Pustinja maternice
Pustinja života
Pustinja pustinje
Pustinja smrti
Pustinja ljubavi

Suđen mišlju
Suđen riječju
Suđen srcu
Suđen duši
Suđen maternici
Suđen životu
Suđen osudi
Suđen smrti
Suđen ljubavi

Začet mišlju
Začet riječju
Začet srcu
Začet duši
Začet maternici
Začet životu
Začet majci i ocu
Začet sebi
Začet smrti
Začet ljubavi

Rođen mišlju
Rođen riječju
Rođen srcu
Rođen duši
Rođen maternicom
Rođen životu
Rođen majci i ocu
Rođen svima
Rođen smrti
Rođen ljubavi

Pustinja Bogu
Suđen Bogu
Začet Bogu
Rođen Bogu
Bogom Bog

Ploviti morem
Mirnim ko ulje, neka
Mornaru, sreća.

Ženo začeto
Dijete, blago u Tebi
U kosi Ti cvijet