Zašto je peer podrška tako bitna za oporavak od psihičkih zdravstvenih problema

Zašto je peer podrška tako bitna za oporavak od psihičkih zdravstvenih problema

Oporavak je kao veslanje; bit ćete loši u tome dok ne postanete dobri. Zatim ćete samo gurati jače.

Ako radite s osobnim trenerom na poboljšanju svoje fizičke spreme, nije neobično očekivati da ćete vježbati s nekim tko je boljoj kondiciji, koji/a prakticira vještine koje želite naučiti i tko je dosegnuo/la ciljeve koji želite dostići. Ipak, u području psihičke zdravstvene skrbi uključivanje osoba koje imaju iskustvo oporavka od psihičke bolesti ili poremećaja kao pružatelja pomoći je još uvijek rijetko. Kao društvo, ne očekujemo od profesionalaca koji rade na poboljšanju psihičkog zdravlja da podijele s nama kako oni koriste intenzivne i zahtjevne vježbe koje savjetuju svojim pacijentima. To je neobično i stoga što se napredak pacijenata prati kroz dokaze o velikim promjenama koje pacijenti čine svaki dan. Pružanje pomoći u psihičkom sektoru nije samo u lobotomijama i sredstvima za smirenje. Pomoć dolazi u obliku velike životne promjene, kompleksne kao postizanje bilo kojeg fizičkog cilja. Pomaže ako radimo s ljudima koji znaju kako je to uključivati, znojiti se kroz promjene i održavati ih.

U ovom članku nudim pet načina u kojima ćete imati korist od peer podrške kada radite na svom psihičkom zdravlju, slično kako uključujemo peer podršku kad radimo na svojoj fizičkoj kondiciji. Da bih to učinio, podijelit ću saznanja koja sam naučio radeći s jednim od svojih trenera. Idemo veslati...

  1. Radi s nekim tko radi gotovo smiješno teške stvari za koje misliš da ih ti ne možeš (ali možeš).

Zadnjih par tjedana, jednom svaki tjedan, veslao sam 250 metara x 12 s odmorom od 2 i pol minute između svakog reda. Pritom sam se trudio zadržati isti tempo sa svakim setom kroz svih 12 setova, poboljšavajući svoj rezultat svaki tjedan. Zadržavanje istog tempa na 6 kilometara nije lako. Ali, nisam sam došao na tu ideju. Vidio sam da moj trener John to radi.
Primijetio sam da se borim s veslanjem i htio sam poraditi na tome, ali nisam bio siguran kako. Samo sam odlazio u teretanu i vježbao još dodatnog veslanja. Kad sam vidio da John radi ove specifične veslačke vježbe, znao sam da su to korisne mentalne vježbe; vrlo strukturirane vježbe pune izazova i fokusirane na cilj.

Ako se želimo poboljšati u nekoj vještini, kao što je učenje da izbacimo ponašanje koje se samo nameće ili prihvatimo emocije koje mrzimo, vježbe koje će nam pomoći u tome vjerojatno neće doći od mozga koji uzrokuje probleme. Ako radite na psihičkom zdravlju, zapravo stvarate inovacije i potrebno je dotaknuti se znanja izvan vlastite glave. Inače ćete završiti radeći više istoga.

  1. Dozvoli peer podršci da izazove i preispita tvoje pretpostavke.

Nisam bio nov u veslanju kada sam počeo raditi tih dvanaest ponavljajućih vježbi u istom tempu, ali sam počeo dijeliti što radim i John je počeo pričati o svojim vježbama. Odmah sam shvatio jedan od razloga zašto se mučim; nisam dovoljno otvarao kukove. Mislio sam da se naginjem mnogo više nego što sam se u stvarnosti naginjao i to sam jasno mogao primIjetiti u videima. Slika dočarava razliku:

Možete vidjeti kako je kut između Johnovog ramena i njegovog koljena puno otvoreniji nego moj. Praktički sjedim. Ali, u svojoj glavi ja sam zaista mislio da sam nagnut kao John.

Kada radimo na oporavku, često ono što mislimo da radimo može biti drugačije od onog što zapravo radimo. Pričajte s ljudima koji rade na svom psihičkom zdravlju. Podijelite vježbe koje radite. Dobivam mnogo poruka od ljudi koji kažu da prakticiraju terapiju izlaganjem ili kognitivno – bihevioralnu terapiju, ali kada opišu što točno rade zapravo samo zadovoljavaju prisilnu radnju koja čini sve gorim. Znači, muče se i misle da njihova terapija ne radi, a u pitanju je slična situacija kao slika mene na sjedištu. Mislio sam da radim vježbu na ispravan način, a u stvari sam vježbao na način koji je značio samo da ću se dalje mučiti.

  1. Pogledaj što je moguće kroz strukturirani, namjerni neuspjeh.

Ako Ste mi ikad poslali mejl o tome kako pobijediti anksioznost, velika je vjerojatnost da sam Vam rekao da se probate riješiti druge, lakše prisilne radnje koja nije ni povezana s anksioznošću. Ne možete podići 150 kilograma ako ne možete podići 50 kilograma.

Pobrinuti se za svoje mentalno zdravlje ili oporaviti se od psihičke bolesti je vježba, kao dizanje utega. Ako se želimo poboljšati u nečemu, moramo konstantno gurati u neuspjeh, ponovo i ponovo. Ne možeš početi s ciljem, već moraš padati i ustajati dok ne uspiješ. Put do uspjeha sastoji se od niza neuspjelih pokušaja. Krajnji rezultati su nevjerojatni, ali je neizmjerno bitno, kao u fizičkom poboljšanju tako i u psihičkom zdravlju vidjeti vježbu, gunđanje i iscrpljenost na strukturiranom planu prema napretku koji dovodi do cilja.

Redovan odlazak u teretanu je pomogao da vidim kontinuirani napor koji treneri ulažu u svoje vlastite vježbe. Oni se ne nalaze magično u izvrsnoj kondiciji. To mi pomaže da vidim koristi kontinuiranog vježbanja na određen način što mi u konačnici pomaže da mogu koristiti njihov strukturirani pristup kako bih mogao prenijeti svoj neuspjeh u bolje.

Najviše težine koju sam mogao podignuti prije godinu dana je bilo 115 kilograma u čučnju. Mogao sam to učiniti samo jednom, to je bio moj limit i osjećaj je bio jako težak. Dignuti više se činilo nemogućim. Jučer sam podignuo 125 kila na pet setova po četiri puta, znači ukupno 2500 kilograma! Između te dvije činjenice je razlika od godine i pol, a u napredak sam uložio samo puno znoja i neuspjeha. Vaše putovanje u oporavku će biti vrlo slično. Moći ćete raditi puno više nego što možete sada kontinuiranim pritiskom u ono što Vam predstavlja izazov. Povežite se s ljudima koji prakticiraju iste vježbe.

  1. Podijeli svoje putovanje

Još jedan razlog zbog čega je bitno da profesionalni kadar koji radi na poboljšanju psihičkog zdravlja krene dijeliti svoje vlastite dobre vježbe i obrasce (i da ih uopće imaju) je činjenica da pacijenti mogu učiti iz njihovog primjera. Video u kojem sam vidio kako John vesla, potpuno je promijenio kako ja veslam. Značajno su mi se popravila vremena i pomoglo mi je da spriječim ozljede u budućnosti. Da nismo obojica javno dokumentirali svoje vježbe, ja bih još uvijek sjedio u čamcu gotovo uspravno.

Nisam čekao da budem dobar u veslanju da podijelim vježbe koje sam radio. Da sam učinio suprotno, nikada ne bih došao do tog stadija jer sam jedino dijeljenjem i gledanjem što drugi radi mogao postati bolji u tome. Možemo dijeliti na čemu radimo. Možemo dozvoliti drugima da vide naš neuspjeh.

Jedna od stvari koja mi se zaista svidjela o Johnovim videima u kojima diže utege na njegovom Instagram računu je to što on dijeli i svoje uspjehe i neuspjehe. Za mene to predstavlja želju da se postigne bolji rezultat i iznimno me motivira i uči.

Kada netko tko je ispred nas na istom ili sličnom putu dijeli svoje putovanje, u biti nam pomaže u vlastitom napretku. A kada mi dijelimo svoje korake, pomažemo ljudima iza nas da izbjegnu naše pogreške i iskoriste naše znanje kako bi njihov put bio bolji. Nema bonusa za dodatnu patnju jer želiš sve pohvatati sam. Radilo se o izazovu za psihičko ili fizičko zdravlje, to je rješiv izazov. Znamo kako dovesti naša tijela i naše mozgove u bolju formu. Uronite u to znanje.

  1. Izgradi podršku oko sebe

Jedna od najvećih razlika koja dijeli svijet fizičkih treninga i treninge za mentalno zdravlje je fizička fokusiranost na vještine koje želimo naučiti. Ne odlazimo u posebnu teretanu za ljude koji se bore s veslanjem i ne trošimo vrijeme pričajući o načinima na koje možemo izbjeći veslanje. No, u svijetu poboljšanja psihičkog zdravlja iz nekog razloga se grupe podrške i forumi fokusiraju samo na problem, umjesto na vještine na kojima se radi ili bi se trebalo raditi kako bismo prevladali problem. Smatram da je to pogrešno.

U tom smislu, moguće je da ćete trebati promijeniti način shvaćanja podrške. Da sam otišao u teretanu po podršku za moju lošu kondiciju dok radim čučnjeve ili dok se mučim s veslanjem, pretpostavljam da ne bih dobio pomoć u tome. Jer to nije pomoć.

Možemo biti iskreni sa svojim izazovima. To je korisno i potrebno. To je kao kad sam identificirao svoju želju da želim raditi na svom veslanju. Otvorile su se mogućnosti za učenje novih vještina. Prije mnogo godina sam se morao suočiti s činjenicom da se nosim s ozbiljnim psihičkim problemima što je bilo potpuno korisno da uvidim. Svaki put oporavka od izazova sa psihičkim zdravljem uključuje prepoznavanje i otvorenost o tome gdje se nalazite. Ali ne morate ostati tamo gdje jeste. Ne morate učiniti problem centrom toga tko jeste. Ako primijetite da ste se zamalo utopili i želite naučiti plivati, kada upišete tečaj plivanja nećete sami sebe zvati „utapljačima“. Vi Ste plivači. Vjerojatno ćete se uključiti u grupu ljudi koji žele naučiti plivati i bar jedan od njih će biti izvrstan u plivanju.

Želite li naučiti veslati kroz prisilne misli, podići najteže anksioznosti ili obuhvatiti najgore halucinacije, povežite se s ljudima koji svladavaju te vještine.

PREVELA I PRILAGODILA: Iva Agatić

LINK NA ORIGINALNI TEKST: https://www.markfreeman.ca/why-peer-support-is-so-useful-for-mental-illness-recovery/