IZRAŽAVANJE OSJEĆAJA, STANJA SVIJESTI I PERCEPCIJE OKOLINE KROZ RIJEČI

Svoje dubioze i svoje dubine, nesuglasice sa sobom samim i prepirke stanja svijesti u vlastitoj glavi izražavamo na razne načine. Čak i stojeći mirno, sjedeći i gledajući u prazno prolazimo dekompresiju u neku drugu dimenziju.

Toni Pavković slaže riječi, niže misli i otpušta čvorove koji ga stežu kroz pjesme opisujući svakodnevicu; jednostavne prizore, svakodnevne zalogaje, slike koje ga trigeriraju i koje otpušta u svemir kroz svoje pjesme.

Ovdje je mali izbor pjesama koje su poput melema za dušu iz Tonijeve zbirke: QUO VADIS, TONI?

Jabuka

Kćeri dao sam Ti

Jabuku

Ti si je polako jela

Svoju prvu

Jabuku

Očekivao sam odgrizak

Upitah Te gdje je

Ti si rekla nevino

Pojela sam je cijelu

Ništa ne osta od

Jabuke

 

Slijepi čovjek

Slijepi čovjek ulazi u  autobus.

Ja mu hoću pomoći , ali on odbije.

Odloži torbe i počne pipati slobodno sjedalo.                               

Nije mokro, ja prozborim.

A on će: Pipam da saznam gdje je naslon,

ako ne znam mogu se naći na podu.

Kad završi s traženjem naslona, sjedne.

U to uđe romčica sa slikom Isusa i Marije

i stade prositi.

Ja je upitah vjeruje li?

Slijepi čovjek reče: Nemoj je ispitivati.

Ili joj daj ili ne.

Bi li ti radio njen posao? Doda.

Ne bih, odgovorih.

Eto vidiš, ona to radi umjesto tebe.

Hrid

U moru stoji hrid

 Čeka svoj brod

Kad porodi brodolomce

Postade im jedini spas

Majka

 

 

 

A ca bi ti ti

A ca bi ti ti da ti se dogodi

Da ti neprijatelja smart pogodi

Ili cagod boje

Da kupiš veštit novi

I luštroš postole

Pa da po pajizu greš ka farabut

I za tijin ženami se obarćeš

------------------------------------------------

A ca bi ti ti = A što bi ti htio

smart = smrt

cagod boje  = nešto bolje

veštit = odijelo

luštroš = očistiš

pajiz = grad

greš = ideš

farabut = prevarant

tujin = tuđim

obarćeš = okrečeš