Nije mi dobro. Pojačaj.

Postoje dani kada nam netko kaže: „Ma hajde, misli pozitivno.“ A nama dođe da ga gađamo jastukom. Ne zato što smo protiv pozitivnog razmišljanja. Nego zato što postoje trenuci kada nam jednostavno nije dobro. I posljednje što nam tada treba jest vesela pjesmica koja će nas uvjeravati da je život prekrasan dok mi vrlo dobro znamo da trenutačno nije.

Neka jutra jednostavno nisu za Walking on Sunshine. Neka su jutra za Nicka Cavea.

Zašto slušamo tužne pjesme kada smo tužni?

Naizgled nema nikakvog smisla. Ako smo tužni, zar ne bismo trebali pustiti nešto veselo kako bismo se oraspoložili? Ne nužno. Glazba može biti jedan od načina na koji reguliramo emocije. Pomaže nam prepoznati ono što osjećamo, dati tome oblik, intenzivirati ili ublažiti osjećaj, prisjetiti se nečega, odmaknuti se od misli koje nas preplavljuju ili jednostavno – ostati neko vrijeme ondje gdje jesmo.

Istraživanja povezuju slušanje i stvaranje glazbe s emocionalnom regulacijom, osjećajem dobrobiti i društvene povezanosti. Meta-analiza istraživanja koja su uključivala slušanje, izvođenje i stvaranje glazbe pronašla je pozitivan učinak takvih aktivnosti na regulaciju emocija.

Možda zato ponekad ne tražimo pjesmu koja će nas razveseliti.Tražimo pjesmu koja će nas razumjeti. Netko je to već osjećao. Dogodi se nešto neobično kada čujemo stih koji opisuje upravo ono što sami nismo znali izgovoriti. Netko je napravio pjesmu od toga.

U tome postoji nešto vrlo blisko peer podršci. Peer stručnjak neće čovjeku reći: „Znam točno kako ti je.“ Jer ne zna. Ali može reći:

„Znam kako je meni bilo kada sam prolazio kroz nešto slično.“

Glazba ponekad radi upravo to. Ne daje nam dijagnozu. Ne propisuje terapiju. Ne objašnjava nam što bismo trebali osjećati. Samo sjedne kraj nas.

A onda se dogodi ritam

Naravno, glazba nije samo tekst. Tu su ritam, melodija, glas, bas koji osjetimo negdje u prsnom košu, ona gitara zbog koje nesvjesno počnemo lupkati nogom i pjesma koju smo čuli već 827 puta, ali je očito moramo čuti i 828.

Glazbene aktivnosti povezuju više procesa važnih za dobrobit – emocionalno izražavanje, osjetilnu stimulaciju, kognitivnu aktivnost, pokret i društvenu interakciju. Upravo zato Svjetska zdravstvena organizacija umjetnost, uključujući glazbu, promatra kao jedan od mogućih resursa za promicanje zdravlja i dobrobiti.

Novija istraživanja također nalaze male do umjerene pozitivne učinke slušanja glazbe i strukturiranih glazbenih intervencija na neke emocionalne ishode poput anksioznosti, depresivnih simptoma i emocionalne dobrobiti. Ali znanost nas istodobno upozorava da stvar nije tako jednostavna kao „pusti tri pjesme dnevno i bit ćeš dobro“. Učinak ovisi o osobi, kontekstu, glazbi i načinu na koji je koristimo.

Čak ni tvrdnja da glazba jednostavno „smanjuje stres“ nije univerzalna: jedna meta-analiza eksperimentalnih istraživanja nije pronašla jasan ukupni učinak na kratkoročni oporavak od stresa, a rezultati su ovisili i o tome kakva se glazba sluša i tko ju bira.

Drugim riječima: Nismo jukeboxovi.

Glazba kao mjesto susreta

A postoji još nešto: Koncert. Zbor. Bend.

Pjevanje u automobilu s osobom koja jednako katastrofalno pogađa visoke tonove kao i mi ili pjesma koju cijela prostorija prepozna nakon prva tri tona. Glazba nas povezuje.

Istraživanja glazbenog angažmana povezuju ga sa socijalnom povezanošću, identitetom, emocionalnim izražavanjem i osjećajem dobrobiti. Za mentalno zdravlje to nije mala stvar. Jer jedan od najtežih dijelova psihičkih teškoća može biti upravo osjećaj izoliranosti – dojam da se nešto događa samo nama i da nas nitko drugi neće razumjeti. A onda pet tisuća ljudi na koncertu zapjeva isti stih. I na nekoliko minuta više nismo sami.

Ali glazba nije lijek za sve

Ovdje moramo biti malo dosadno odgovorni.

Glazba nije zamjena za stručnu pomoć kada nam je ona potrebna. Nije terapija sama po sebi samo zato što je volimo, a „glazbena terapija“ označava strukturirani stručni pristup, a ne jednostavno stavljanje slušalica na uši.

I nije svaka glazba u svakom trenutku dobra za svakoga. Ponekad nas pjesma smiri. Ponekad nas pokrene. Ponekad otvori vrata uspomeni koju baš toga dana nismo željeli sresti. Istraživanja zato sve više naglašavaju važnost osobnog izbora, konteksta i načina na koji pojedinac koristi glazbu za regulaciju vlastitih emocija. Možda je upravo u tome njezina vrijednost. Da nam ne govori izravno što moramo osjećati te nam daje prostor da osjetimo ono što je.

Koja je tvoja pjesma?

Nećemo ovaj tekst završtiti s „10 pjesama za bolje mentalno zdravlje“ jer takav popis ne postoji. Umjesto toga imamo pitanje za tebe:

Koja je pjesma bila uz tebe kada ti nije bilo dobro?

Ona koju si puštao iznova. Ona čiji si tekst znao napamet. Ona koja te rasplakala kada si se mjesecima trudio ne plakati. Ona uz koju si prvi put nakon dugo vremena ustao i zaplesao po kuhinji. Ili ona koja nije napravila ništa spektakularno, samo je ostala s tobom.

Razmisli... i zapjevaj!

Fotografije: DJ Axel Dubravcic