Iz pera naše Ludružanke: Izazovi mentalnog zdravlja na moji način

Uvijek sam se osjećala usamljeno, ali odrastajući sam polako naučila da postoje mnogi drugi ljudi koji se osjećaju isto. Možda imamo različite borbe, ali svi dijelimo dvije zajedničke stvari: želju da nam bude bolje i želju za poštenom prilikom u životu.

Želim živjeti u svijetu koji pruža jednake mogućnosti i dopušta ljudima da budu ono što zaista jesu. Svatko zaslužuje priliku dokazati se i doprinijeti društvu.

S izazovima mentalnog zdravlja borim se još od ranog djetinjstva. Sve je počelo s napadajima anksioznosti, a s godinama je postajalo sve teže. Danas imam 22 godine i živim sa svojom trećom dijagnozom.

Kada ljudi čuju da imam invaliditet povezan s mentalnim zdravljem, često je to jedino što vide, zbog čega se osjećam osuđeno. Mentalno zdravlje i dalje je tabu tema, čak i u današnjem društvu.
Ne želim da me ljudi svode na dijagnozu. Želim imati jednaku priliku kao i svi drugi izraziti sebe i biti ono što jesam. Moja bolest me ne definira. U meni postoji mnogo više od moje dijagnoze.

S izazovima se suočavam svaki dan, ali učim kako živjeti s njima. Nikada nisam bila nasilna prema drugima. Trenutačno sam nezaposlena i pokušavam izgraditi karijeru kao fotografkinja.

Trenutačno nudim besplatna fotografiranja i radim na dva projekta – jednom fotografskom i jednom videografskom.
Brinem za svoju budućnost i poslovne prilike jer često imam osjećaj da nisam tretirana ravnopravno na tržištu rada. Ne postoji dovoljno prilika za osobe s invaliditetom. Imam 60 % tjelesnog oštećenja i smatram da u Osijeku nema dovoljno organizacija koje aktivno pružaju podršku osobama s poteškoćama mentalnog zdravlja ili invaliditetom.

Obratila sam se trima ili četirima organizacijama, a odgovor sam dobila samo od jedne. Ostale su bile neaktivne ili se nije činilo da im je podrška osobama s mentalnim poteškoćama prioritet.

Unatoč nekim razočaravajućim iskustvima, zahvalna sam na podršci koju sam ipak dobila. Ludruga je bila uz mene kada mi je pomoć bila najpotrebnija, pružajući online pozive podrške tijekom jednog vrlo teškog razdoblja mog života. Na njihovu preporuku upoznala sam i terapeuta koji mi je uvelike pomogao i pružio važnu podršku na mom putu oporavka. Njihova ljubaznost i podrška podsjetile su me da postoje ljudi i organizacije kojima je iskreno stalo i koji žele pozitivno utjecati na živote drugih.
Ono što zaista želim jest pristup pomoći i podršci koja mi je potrebna kako bih mogla biti aktivan član društva i doprinositi najbolje što mogu. Želim samo poštenu priliku.

Tijekom svog puta oporavka najviše su mi pomogli odmor, obitelj, prijatelji, hobiji poput fotografije i vjera.
Ako pogledamo oko sebe, gotovo u svakom kućanstvu postoji netko tko se bori s izazovima mentalnog zdravlja. Mnogi pate u tišini jer se boje osude.
Želim pridonijeti promjeni toga stvaranjem sigurnih prostora u kojima ljudi mogu živjeti autentično, potražiti pomoć bez straha od osude i osjećati se prihvaćeno takvi kakvi jesu.
Ljudi bi trebali moći biti ponosni na sebe unatoč svojim borbama te i dalje slijediti svoje ciljeve i snove.

Vjerujem da značajne promjene na području mentalnog zdravlja počinju otvorenim razgovorima i većim razumijevanjem. Potrebno je smanjiti stigmu koja okružuje mentalne bolesti kako bi se ljudi osjećali sigurno potražiti pomoć bez straha od osude. Pristup dostupnoj i kvalitetnoj psihološkoj i psihijatrijskoj skrbi treba poboljšati, liste čekanja trebaju biti kraće, a više podrške treba biti dostupno unutar lokalnih zajednica. Škole, radna mjesta i društvo u cjelini trebali bi promicati svijest o mentalnom zdravlju i stvarati okruženje u kojem se ljudi osjećaju viđeno, saslušano i podržano.

Nitko ne bi trebao prolaziti kroz svoje borbe sam. Pokazujući suosjećanje, pružajući podršku i gledajući ljude kao osobe, a ne kao dijagnoze, možemo izgraditi društvo u kojem svatko ima priliku ozdraviti, rasti i ostvariti svoj puni potencijal.

Prava snaga nije patiti u tišini. Prava snaga je zatražiti pomoć, prihvatiti svoju stvarnost i raditi na boljem životu bez straha.

Ema Babić